Sunday, May 1, 2016

vekna od mesa sa jajima



Ovo je jedan skroz retro recept, stariji od disko muzike - rane sedamdesete na delu, makar što se mog života tiče. Ali mojoj deci isto toliko skroz, ali baš sasvim, nov. A svideo im se vrlo. Nekako je kombinacija za ručak bila u skladu sa današnjim praznikom - sa tom kišovitom kombinacijom prvomajskog Uskrsa bez Uranka i sećanja na neke drugačije praznike sa ovim datumom.


Mesna štruca, ako se dobro sećam - tako su je zvali. Sećam se dobro da ju je jednom prilikom pravila moja strina, Slavonka teške sudbine, i toga koliko sam bila ushićena jajima skrivenim u mlevenom mesu. Sećam se živo slike tog jela na stolu kuće na kraju grada, gde su živela moja dva starija brata Živko i Željko, kojima sam se divila, baš kako i koliko mnogo se divi svaka mala devojčica starijoj braći. Mala, trapava, sklona da sa Željkom pravim budalaštine i za tren promenim naglasak, što se uklapalo u, za mene željeni, imidž 'princeze bačkih ravnica', koliko i moje večno pocepane bele hulahopke.






Potrebno je:


  • 1 kg mlevenog mesa
  • 1 šolja prezle
  • 2 presna i 3 kuvana jajeta
  • 4 luka
  • 4 čena belog luka
  • dve kašike peršunovog lista
  • dve kašike čili sosa
  • dve kašike mlevenog začina od povrća, bez aditiva
  • nekoliko kašika ulja
  • malo slanine
  • soli i bibera po ukusu

Luk i beli luk se dobro izdinstaju, pa se ostave da se malo prohlade. 

Naišla sam pre nekog vremena na veoma praktično pakovanje iseckanog smrznutog belog luka, od srca ga preporučujem jer - nema više ljuštenja i seckanja i razmišljanja o tome nosim li miris belog luka svuda sa sobom. Otvoriš vrata od zamrzivača, otvoriš kesicu sa zipom (!! raskoš 21. veka!! i u našem selu!!), uhvatiš jedan oblačić belog luka i uživaš u aromi koja se širi dok vraćaš kesicu u friz. A da li je zdravo, jer nije domaće (znam, pašće na pamet takva pitanja)? Možda čak i mnogo zdravije od luka koji kupujemo na pijaci - ti stranci još uvek imaju neke laboratorije i testove, nije kod njih to još uvek izumrlo, pa ne može svako da prska po povrću  baš šta mu ćefne...


Meso se pomeša sa začinima, jajima i prezlom, pa se u to doda prohlađen dinstani luk. Umeša se dobro i jedna se polovina te smese rasporedi po dnu nauljene vatrostalne posude. Naprave se mala udubljenja za kuvana jaja, pa se preko njih poređa ostatak mesa. Vrsne domaćice koriste jaja koja su tek ovlaš skuvana, a ja sam stavila tri jajeta koja su pukla u petak dok smo ih farbali. Tako sam dobila taj neželjeni jarko zeleni odraz prekuvanosti oko žumanceta - mada ukusu nije smetalo. 

Ukrasi se odgore slaninom, a i ne mora. Divno ovo bude i kad se cela posuda obloži slaninom... to će biti neki drugi put.

Ova se moja vekna pekla tačno jedan sat, pokrivena peki papirom. Samo sam je poslednjih desetak minuta otkrila. Treba dozvoliti petnaestak minuta da se prohladi. Obično ima viška masnoće koju nije loše izliti pre sečenja.

Retro vekna, sa retro prilogom - pire krompir, sos od pečuraka(ok... ušunjale su se u sos crne trube, za koje sedamdesetih nismo znali, mada kad razmislim bolje i šampinjoni su tada bili delikates...) i salata od kupusa. Srećan praznik!











No comments:

Post a Comment